GLE CUDA

Published on 17:42, 04/02,2014


:) <3 Evo me, ista, tvrdoglava, sa magičnim zvezdama u očima i verom u bolje sutra... još me ima, još se ne dam, i gle čuda, imam i dušu..
i ako su je kidali na milione komadića, ostao mi je jedan delić... baš onaj koji sam ljubomorno od svih, grčevito u ruci čuvala.. onaj koji me tera napred... Umem ja da volim, čini mi se i previše.....
ali umem ja i da precrtam ...kao da nisu pojedini i postojali u mom životu.. umem ja i da oprostim, ali ne sve... Volim ljude, one posebne. Brzo se poput feniksa podignem, uvrede zaboravim...ali ne sve... Nisam zlopamtilo, ali pamtim... i kada pojedini pomisle da sam zaboravila...
Sve sa osmehom naplatim..Onaj ko je dobar prema meni moju dobrotu oseti... Za prave ljude u pakao idem... A onim lošim... Potrudim se da pokažem put ka njemu....Pošto nisu poštovali moje prisustvo, neka ih, neka se sad naviknu na moje odustvo...Ne dam da mi lome krila.... još se nisam sebe i sreće odrekla.
Volim se zezati na svoj račun.
Ne volim kukati i žaliti nad sudbinom.
Ovo je moj život, samo je jedan, što da ga trosim na lose ljude i negativne stvari..?!
I onda mi još i zameraju taj večiti optmizam i smeh, čak i kad bi neko pametan pomislio da je vreme za plakanje i očajavanje.. Da izvineš (ovo ja sebi kažem, da ne dodje do zabune), karte i nisu tako loše.
Igra je možda tek počela, a možda je nadomak kraja.
Ko to zna.
Šta mi preostaje, u ovom svetu gde, iako ja volim crnu i belu, ipak preovladavaju sve nijanse sive, nego da se smejem u inat svemu.
Ne okrećem se iza sebe. Mirne duše, ruke u džepove stavim.
Nisam ja neozbiljna, niti sma ozbiljna (to ovima što mi zameraju jedno od dvoje), nego sam ja ovakva, kao naopako napisana bajka.
Pa je čitaš s kraja. A nemaš pojma ni kako je počela, ni kako je završila.
Ja se samo trudim ostati čovek, normalna, prisebna.


ISTRAJNOST

Published on 11:59, 04/02,2014

Kada je srce puno ljubavi i zahvalnosti, kada je um pun integriteta i radoznalosti, kada je duša puna mira i velikodušnosti TADA KAŽEMO DA IMAMO BOGAT ŽIVOT Dobro jutro i još lepši dan . Svako ljudsko bice na ovoj planeti Zemlji zasluzuje da voli i bude voljeno jer to ustvari i jeste smisao Zivota.Najlepse osecanje je VOLETI,ali voleti sebe pre svega.Kada kazem sebe ne mislim u tom smislu biti egoista,vec jednostavno voleti sebe dovoljno da bi opstao. Vreme u kom zivimo je zaista surovo,te nas jednostavno neki dogadjaji i ljudi ponekad navedu da nismo takvi,kakvi stvarno jesmo u dusi.TAKO PONEKAD POSRNEMO,CAK I PADNEMO KADA TO NAJMANJE OCEKUJEMO.I sve je to zapravo Zivot.Nekada lep da prosto ne verujes u to lepo sto ti se desava.Veoma cudnoje to-sto kada nam se desava nesto lepo mislimo da to i ne zasluzujemo,ali to je valjda neki neopisiv strah u coveku od "lepog".Na zalost,Zivot nam namece i ono-manje lepo,takoreci surovo.Ponekad imam osecaj da se lakse borim sa tim surovim opravdavajuci to kao okajanje nekih mojih grehova ili necijih tudjih.Ali iz ove perspektive,shvatam da gresim.Proucavam samu sebe ovih dana i dodje mi da samu sebe izljubim :D :) Ne preuzimam na sebe brige ovoga sveta,za to ce se vec netko drugi pobrinuti.Ja samo zivim kvalitetno i srecno svoj Zivot i stvaram svoj svet-LEP,ONAKAV KAKAV I ZASLUZUJEM.Idem putem neprestane svesnost,putem beskrajnog strpljenja i ljubavi.Razvijam ukus za dobre stvari.I uvek sam spremna na lepo i ono manje lepo,jer sve je to sastavni i neizbezni deo Zivota. Nisam na ovaj svet došla da bih bila poražena, niti neuspeh struji mojim venama. Nisam ovca, koja čeka da je njen pastir podstakne. Ja sam lav, koji odbija da zbori, da hodi i da spava s ovcama. Neću slušati one koji kukumavče i žale se, jer je njihova bolest zarazna. Neka se takvi pridruže ovcama. Neuspeh nije moja sudbina. Nameravam da istrajem sve dok ne uspem. Životne nagrade stižu na kraju svakog puta, a ne na početku; i nije mi dano da znam koliko je koraka neophodno da načinim da bih dosegla svoj cilj. Neuspeh me može čekati i na hiljaditom koraku, a da se, ipak, uspeh krije već iza sledeće okuke na putu. I nikada neću saznati koliko sam mu blizu ili daleko od njega, ako ne zaokrenem iza te okuke. Uvek ću načiniti i onaj sledeći korak. I ukoliko mi ni on ništa ne donese, učiniću i naredni, pa i onaj iza njega. Pravo rečeno, hoditi korak po korak i nije tako teško. Nameravam da istrajem sve dok ne uspem.